Nasilni protesti u nekoliko evropskih država zabrinuli su i Evropsku uniju, iako je odgovor na takve situacije isključivo u nadležnosti nacionalnih vlasti država članica. Osim ružnih slika, uništavanja imovine i u nekim slučajevima povrijeđenih osoba, Evropsku uniju brine i uticaj ovih situacija na unutrašnju politiku u zemljama članicama, što se onda može odraziti i na budućnost EU. Prva briga je svakako Francuska, gdje sukobi demonstranata sa policijom prije svega odgovaraju krajnjoj desnici i krajnjoj ljevici. Krajnja ljevica se optužuje da stoji iza ovakvih protesta, dok krajnja desnica najavljuje da će oni, “kada dođu na vlast, vratiti kontrolu i mir na ulicama”. U Francuskoj su na proljeće predsjednički izbori, a na njima bi, prema sadašnjim anketama, u drugi krug mogli da idu kandidatkinja krajnje desnice Marin le Pen i kandidat krajnje ljevice Žan-Lik Melanšon, što je svojevrsni scenario iz noćne more za Evropsku uniju jer ni jedno ni drugo nemaju baš prijateljski stav prema Uniji. Neviđeno uništenje u Francuskoj. Šokirani čak i oni koji su navikli na bijes: ‘Nešto je pošlo po zlu‘ Međutim, u Briselu tradicionalno odbijaju da komentarišu političku situaciju u zemlji članici, ali u načelu osuđuju nasilje koje smo prošlog vikenda vidjeli na ulicama francuskih, italijanskih, belgijskih i španskih gradova. Što se protesta u Albaniji tiče, premda su slični onima u Evropi, oni imaju i jasniju političku pozadinu jer se na njima direktno traži ostavka premijera. Dok u slučaju Albanije Evropska unija poziva i demonstrante i policiju da izbjegnu nasilje, u slučaju država članica pruža podršku organima reda.
Najviše nasilja
Portparol Evropske komisije Markus Lamert utvrdio je da je nasilje koje uključuje paljevine, provale i krađe u javnim objektima u Francuskoj neprihvatljivo, te da treba jasno razdvojiti pravo na miran protest građana od nasilja. Nasilni protesti zabilježeni su i u Italiji, gdje je predsjednica vlade Đorđa Meloni sazvala hitan sastanak Savjeta za nacionalnu bezbjednost. Najviše nasilja bilo je na protestima u Milanu i Torinu, a Meloni je pozvala sve političke stranke u Italiji na osudu nasilja, naglasivši da će “nedostatak osude biti tumačen kao opravdanje nasilja”. Od svih država Francuska je najosjetljivija jer se nalazi u svojevrsnom političkom vakuumu sa predsjednikom Emanuelom Makronom u odlasku i u iščekivanju dosad najmanje predvidivih izbora. U njima pak, kao nikada prije, najviše šansi ima krajnja desnica, dok raste i krajnja ljevica. Uz to, i socijalne nejednakosti u Francuskoj postale su vidljivije nego u nekim drugim članicama Evropske unije. U Francuskoj je bilo i najviše nasilja, demonstranti su palili i stotinama godina stare zgrade, kao što je gradska kuća u Limožu ili zgrada turističke organizacije u Lionu. Nejasno je ko je sve učestvovao u protestima, ali ima mnogo snimaka koji prikazuju kako nemire koriste i lopovi koji upadaju u razbijene prodavnice i kradu robu.
Ponuđene ostavke, vanredni sastanci…
Nakon nasilja u nedjelju, francuski ministar unutrašnjih poslova Loran Nunjez ponudio je ostavku, ali predsjednik Emanuel Makron nije je prihvatio, uz obrazloženje da je potreban kontinuitet kako bi se osigurala vladavina prava i kontrola javnog reda i mira. Ministar unutrašnjih poslova bio je na udaru kritika sa dvije različite strane. Dok su ga jedni kritikovali što nije spriječio paljevine, razbijanja i krađu, drugi su ga optužili da je policija koristila prekomjernu silu protiv mirnih demonstranata. Francuski premijer Sebastijen Lekorni dao je dozvolu gradonačelnicima gradova za uvođenje “lokalizovanog ograničenog policijskog časa” kako bi se spriječile dalje provale, paljevine i nasilje. On je prozvao krajnju radikalnu ljevicu da želi da stvori haos zbog predstojećih predsjedničkih izbora. Kandidat krajnje ljevice Žan-Lik Melanšon odbacio je takve optužbe i zatražio od premijera “ili pružanje dokaza za takve tvrdnje ili da ućuti”.
U Belgiji, gdje je takođe tokom vikenda bilo nemira, ali ne tako nasilnih kao u Francuskoj, ministar odbrane Teo Franken predložio je zajedničko djelovanje vojske sa policijom; ministarstvo odbrane bi obučavalo vojnike za civilno djelovanje i stavilo ih na raspolaganje ministarstvu unutrašnjih poslova. ‘Evropa uopšte ne shvata šta se dešava u Francuskoj! Da, počelo je sa učenicima, ali onda su došle horde zla‘
— Oni bi bili korisni u gradovima poput Brisela i Liježa tokom nemira ili za vrijeme novogodišnjih praznika kada imamo stalne slike nasilja, poput igre mačke i miša između izgrednika i policije. Ako demonstranti napadaju osoblje hitne pomoći, ako bacaju Molotovljeve koktele i pale sve pred sobom, moramo da imamo spreman adekvatan odgovor — rekao je ministar odbrane koji dio problema vidi i u “izmjeni demografije prouzrokovanoj masovnim migracijama i novoj uličnoj kulturi koja obične Belgijance ostavlja zbunjenima”.
Nesigurni gradovi
U nekim dijelovima Brisela i prije je patrolirala vojska kako bi pomogla policiji, ali to je bilo zbog proglašenja višeg nivoa opreznosti nakon terorističkih napada. Belgija, a posebno glavni grad Brisel, sve se više suočava sa nasiljem na ulicama, ubistvima i obračunima bandi, sa čime policija teško uspijeva da izađe na kraj. Brisel je tako, kao glavni grad Evrope, dospio na sam vrh nesigurnih gradova.
Nemiri, kao i reakcije na njih širom Evrope, pokazuju da postoji veliki potencijal za ideološke podjele koje idu na štetu tradicionalnih stranaka centra, a u korist krajnje lijevih i krajnje desnih stranaka. Olako se od strane desnice za sve okrivljuju stranci, dok sa druge strane krajnja ljevica razlog vidi u socijalnoj krizi koja je, prema njima, “stvorena prevelikim investicijama u proizvodnju oružja umjesto u škole, bolnice i stanove”. I jedni i drugi populistički pojednostavljuju probleme za čije je rješenje potrebno mnogo više od jednostavnih odgovora koje oni tobože nude — jedni deportacijom stranaca i zatvaranjem granica, a drugi prestankom investiranja u odbranu i većim oporezivanjem bogatih.
Jutarnji.hr
